Kako se zamrzavala hrana prije struje?

Prije izuma električnog hlađenja korištene su različite tehnike za očuvanje hrane putem zamrzavanja. Te su se metode prvenstveno temeljile na korištenju prirodnih zimskih uvjeta te sakupljanju i skladištenju leda. Evo nekoliko uobičajenih metoda koje se koriste za zamrzavanje hrane prije struje:

1. Prirodni led :Tijekom hladnih zimskih mjeseci ljudi bi rezali blokove leda iz zaleđenih jezera, rijeka ili ribnjaka i spremali ih u ledenjake ili podrume izolirane slamom ili piljevinom. Taj se led zatim koristio za hlađenje hrane i pića tijekom cijele godine.

2. Ledenice i hladnjače :Ledinare su namjenske strukture dizajnirane za skladištenje leda. Obično su bili smješteni u blizini jezera ili rijeka i izgrađeni s debelim zidovima i krovovima kako bi se održalo hladno okruženje. Led je bio čvrsto nabijen unutra, često obložen slamom ili piljevinom za izolaciju. Te su ledenice omogućile čuvanje kvarljive hrane tijekom duljeg razdoblja.

3. Ledenjaci :U nekim planinskim predjelima ledenjaci su služili kao prirodni zamrzivači. Zajednice bi izgradile skloništa u blizini ovih ledenjaka za pohranjivanje i očuvanje namirnica.

4. Pakiranje snijega :Ljudi u hladnijim klimama pakirali bi kvarljive prehrambene namirnice u spremnike ispunjene snijegom ili jame kako bi se ohladili. Ova je metoda bila prikladna za područja s velikim snježnim padalinama.

5. Podrumi i podzemna skladišta :Ljudi su koristili podzemne podrume, podrume i podrume za pohranjivanje kvarljivih namirnica. Prirodno niske temperature na zemlji pružile su pogodno okruženje za čuvanje hrane.

6. Spring Houses i Cold Springs :Izvori ili prirodni izvori hladne vode korišteni su za hlađenje hrane. Ljudi su u blizini takvih izvora gradili izvorske kućice za skladištenje kvarljivih predmeta.

7. Zimsko smrzavanje :U ledenim zimskim uvjetima, neke su regije prakticirale zamrzavanje namirnica na otvorenom. Ostavljali bi hranu vani preko noći da se zamrzne, a preko dana bi je čuvali u izoliranoj posudi.

Važno je napomenuti da su ove metode imale određena ograničenja u pogledu pouzdanosti, dosljednosti i vremena očuvanja u usporedbi s modernim hlađenjem. S pojavom električne energije i razvojem električnih rashladnih uređaja, tehnike konzerviranja hrane postale su učinkovitije i kontroliranije.