Kako vrijeme kuhanja utječe na teksturu šećera?

Kako se šećer zagrijava, njegova tekstura prolazi kroz različite promjene zbog procesa karamelizacije. Evo kako vrijeme kuhanja utječe na teksturu šećera:

1. Stadij meke lopte (235–240°F/112–116°C):

- U ovoj fazi kipući šećerni sirup formira mekane, savitljive kuglice kada se spusti u hladnu vodu. Tekstura je lagano žvakaća, ali se još uvijek može oblikovati.

2. Stadij čvrste lopte (245–250°F/118–121°C):

- Šećerni sirup se dodatno zgušnjava, a kada se ubaci u hladnu vodu formira čvrste, čvrste kuglice koje drže svoj oblik.

3. Faza tvrde lopte (255–265°F/124–130°C):

- Sirup postaje još gušći, a kuglice koje se formiraju u hladnoj vodi su tvrde i lomljive. U ovoj fazi mogu se napraviti bomboni poput lizalica.

4. Stadij meke pukotine (270–290°F/132–143°C):

- Sirup postiže višu temperaturu, a kad se ulije u hladnu vodu stvara duge, krte niti koje se lako pucaju. Tekstura je idealna za izradu toffee ili brittles.

5. Faza tvrdog pukotina (300–310°F/149–154°C):

- Najtoplija faza u kojoj sirup postaje izuzetno gust i viskozan. Ubacivanje sirupa u hladnu vodu rezultira tvrdim i izuzetno lomljivim nitima koje čisto pucaju. Ova faza je savršena za izradu tvrdih bombona.

Dodatno vrijeme kuhanja:

Izvan faze tvrdih bombona, produljeno zagrijavanje nastavlja potamnjivati ​​šećerni sirup, što na kraju dovodi do stvaranja karamele. Tekstura postaje tvrđa i lomljivija s dubokom jantarnom bojom i izrazitim okusom karamele.