Kako možete opravdati da je mlijeko koloid?

Mlijeko se doista smatra koloidom, a postoji nekoliko ključnih karakteristika koje podupiru ovu klasifikaciju:

1. Heterogena smjesa: Mlijeko je mješavina različitih tvari, uključujući vodu, masti, bjelančevine, ugljikohidrate i minerale. Te se komponente ne otapaju potpuno jedna u drugoj, već umjesto toga tvore dispergirani sustav.

2. Raspršena faza: Masne kuglice u mlijeku su dispergirana faza, što znači da su ravnomjerno raspoređene u kontinuiranoj fazi (voda). Masne globule obložene su slojem proteina, poznatih kao kazeinske micele, koje pomažu stabilizirati disperziju i sprječavaju spajanje masti.

3. Kontinuirana faza: Kontinuirana faza u mlijeku je voda, koja djeluje kao medij u kojem su suspendirane raspršene masne kuglice i druge čestice.

4. Veličina čestica: Čestice u koloidu imaju raspon veličine između 1 i 1000 nanometara (nm). Masne kuglice i čestice proteina u mlijeku spadaju u ovaj raspon veličine.

5. Tyndallov učinak: Kada svjetlost prolazi kroz mlijeko, ona se raspršuje zbog prisutnosti raspršenih čestica. Ovaj fenomen je poznat kao Tyndallov efekt, koji je karakterističan za koloide. Raspršenje svjetlosti u mlijeku daje mu bjelkast ili neproziran izgled.

6. Stabilnost: Mlijeko je relativno stabilan koloid zbog prisutnosti micela kazeina. Ovi proteini djeluju kao emulgatori, sprječavajući masne globule da se sjedine i stisnu na površinu. Na stabilnost mlijeka utječu i temperatura, pH te prisutnost stabilizatora ili homogenizatora.

Sve u svemu, mlijeko pokazuje svojstva koloida, uključujući heterogenu smjesu, dispergirane i kontinuirane faze, veličinu čestica unutar koloidnog raspona, Tyndallov učinak i relativnu stabilnost. Ove karakteristike opravdavaju klasificiranje mlijeka kao koloida.