Zašto šljive istrule za nekoliko dana, a suhe šljive ostaju jestive tjednima čak i mjesecima?

Nakon berbe šljive prolaze nekoliko prirodnih procesa koji pridonose njihovom brzom propadanju:

1. Disanje: Kao i svi živi organizmi, šljive nakon branja nastavljaju disati. Ovaj proces troši šećere u voću, proizvodeći energiju i ugljični dioksid. Zbog toga šljive postaju mekše, a okus im se s vremenom mijenja.

2. Proizvodnja etilena: Šljive također ispuštaju plin etilen tijekom zrenja. Etilen je biljni hormon koji regulira sazrijevanje i starenje plodova. Ubrzava razgradnju staničnih stijenki i potiče omekšavanje, promjenu boje i razvoj okusa.

3. Mikrobno kvarenje: Razni mikroorganizmi, poput bakterija i gljivica, mogu lako prodrijeti i rasti na šljivama zbog njihove mekane teksture i visokog sadržaja vlage. Ovi mikroorganizmi uzrokuju truljenje voća i razvijaju neugodne mirise i okuse.

Nasuprot tome, suhe šljive su suhe šljive koje su prošle proces dehidracije.

Sušenje značajno smanjuje sadržaj vlage u voću, stvarajući okruženje manje pogodno za rast mikroba. Uklanjanje vode također inhibira aktivnosti enzima i usporava brzinu disanja. Kao rezultat toga, suhe se šljive mogu čuvati dulje vrijeme bez značajnog kvarenja.

Osim toga, proces sušenja koncentrira šećere i hranjive tvari u suhim šljivama. To doprinosi njihovom karakterističnom slatkom okusu i povećanoj nutritivnoj vrijednosti u odnosu na svježe šljive. Visok sadržaj šećera također pomaže u očuvanju suhih šljiva inhibiranjem rasta mikroba.

Nadalje, tijekom procesa sušenja suhe šljive se često tretiraju konzervansima poput sumpornog dioksida ili kalijevog sorbata. Ove kemikalije dodatno sprječavaju kvarenje i produžuju rok trajanja proizvoda.

Ukratko, nizak sadržaj vlage, koncentrirani šećeri i upotreba konzervansa u suhim šljivama pomažu u inhibiciji rasta mikroba i enzimskih reakcija, što rezultira rokom trajanja koji je znatno dulji u usporedbi sa svježim šljivama.