Kad uberete grožđe ili plod s loze, umire li odmah postupno?

Grožđe ili voće ne umiru odmah kad se uberu s trsa. Ulazi u stanje koje se naziva starenje, gdje prolazi kroz niz prirodnih procesa koji dovode do njegovog konačnog propadanja. Brzina starenja ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući vrstu voća, stupanj njegove zrelosti i uvjete skladištenja.

Evo općeg pregleda onoga što se događa nakon branja grožđa ili voća:

1. Disanje: Plod nastavlja disati, trošeći kisik i ispuštajući ugljični dioksid. Ovaj proces stvara energiju za različite stanične aktivnosti, kao što su sazrijevanje i obrambeni mehanizmi. Kako se disanje nastavlja, sadržaj šećera u voću se smanjuje, a razina kiselosti može se povećati.

2. Proizvodnja etilena: Etilen je biljni hormon koji ima značajnu ulogu u sazrijevanju plodova. Nakon branja plod nastavlja proizvoditi etilen koji ubrzava proces sazrijevanja. Etilen također doprinosi promjenama arome, boje i teksture voća.

3. Gubitak vode: Kako plod više nije pričvršćen za lozu, transpiracijom gubi vodu. To može dovesti do venuća, smežuranja i gubitka čvrstoće.

4. Razgradnja hranjivih tvari: Stanice voća počinju razgrađivati ​​složene ugljikohidrate u jednostavnije šećere, čineći ih osjetljivijima na mikrobno kvarenje. Enzimi uključeni u sazrijevanje i starenje također doprinose razgradnji hranjivih tvari.

5. Kvarenje: Kako prirodna obrana voća slabi i njegov sadržaj hranjivih tvari se mijenja, ono postaje osjetljivije na napade mikroorganizama, poput bakterija, gljivica i kvasaca. Ovi organizmi mogu uzrokovati kvarenje, što dovodi do razvoja truleži, plijesni i neugodnih okusa.

Brzina kojom se ti procesi odvijaju varira ovisno o vrsti voća. Neko voće, poput banana i avokada, ima relativno brzu stopu starenja i brzo će se pokvariti ako se ne konzumira ili pravilno skladišti. Drugo voće, poput jabuka i naranči, sporije stare i može ostati svježe dulje vrijeme.

Za usporavanje procesa starenja i produljenje roka trajanja ubranih plodova ključno je pravilno skladištenje. To obično uključuje hlađenje, skladištenje u kontroliranoj atmosferi ili druge tehnike koje minimiziraju gubitak vode, smanjuju proizvodnju etilena i inhibiraju rast mikroba.