Zašto se oceanska voda ne može koristiti za piće i navodnjavanje usjeva?

Oceanska voda sadrži visoke koncentracije otopljenih soli, pretežno natrijevog klorida (obične soli). Dok su ljudi i biljke potrebni esencijalni minerali, sadržaj soli u morskoj vodi znatno je veći od onog koji je prikladan za konzumaciju ili navodnjavanje .

Pijenje morske vode:

- Dehidracija: Konzumacija morske vode zapravo može pogoršati dehidraciju zbog visoke koncentracije soli. Bubrezi moraju više raditi kako bi izbacili višak soli, što dovodi do čistog gubitka vode iz tijela.

- Neravnoteža elektrolita: Povišen udio soli može poremetiti osjetljivu ravnotežu elektrolita u tijelu, potencijalno dovodeći do zdravstvenih problema kao što su grčevi u mišićima, mučnina i smetenost.

Navodnjavanje usjeva:

- Akumulacija soli: Kada se za navodnjavanje koristi morska voda, koncentracija soli postupno se nakuplja u tlu, čineći ga manje plodnim i manje pogodnim za rast biljaka. Ovaj fenomen je poznat kao salinizacija.

- Nedostatak hranjivih tvari: Morskoj vodi nedostaju esencijalne hranjive tvari potrebne biljkama za pravilan rast i razvoj. Iako morska voda sadrži neke hranjive tvari, poput dušika i fosfora, njihove koncentracije su nedovoljne za optimalan rast biljaka.

- Smanjeno upijanje vode: Visoke koncentracije soli u tlu mogu smanjiti upijanje vode od strane biljaka. To može dovesti do nedostatka vode, usporavanja rasta i smanjenja prinosa usjeva.

Kako bi oceanska voda bila upotrebljiva za piće i navodnjavanje usjeva, potrebno ju je podvrgnuti procesu desalinizacije kako bi se uklonio višak soli i drugih nečistoća. Postrojenja za desalinizaciju koriste napredne tehnologije, kao što su reverzna osmoza i destilacija, za proizvodnju slatke vode iz morske vode. Međutim, ti su procesi energetski intenzivni i mogu biti skupi, čineći desaliniziranu vodu relativno skupljim izvorom slatke vode u usporedbi s tradicionalnim izvorima poput slatkovodnih jezera, rijeka i podzemnih voda.