Koje su metode procjene reducirajućeg šećera?

Postoji nekoliko metoda koje se koriste za procjenu reducirajućih šećera. Evo nekih uobičajenih metoda:

1. Fehlingov test:

- Fehlingova otopina sastoji se od mješavine bakrenog sulfata i kalijevog natrijevog tartarata.

- Kada se redukcijski šećer zagrijava u alkalnom mediju s Fehlingovom otopinom, on reducira bakrene ione (Cu2+) u bakrene ione (Cu+).

- Na redukciju bakrovih iona ukazuje stvaranje crveno-narančastog taloga bakrenog oksida (Cu2O).

- Količina prisutnog reducirajućeg šećera određuje se mjerenjem količine reduciranih iona bakra, što se može kvantificirati kolorimetrijski.

2. Benedictov test:

- Benedictova otopina je slična Fehlingovoj otopini, ali sadrži citratne ione umjesto tartaratnih iona.

- Načelo Benedictovog testa je isto kao i Fehlingov test, a uključuje redukciju bakrenih iona u bakrene ione redukcijskim šećerima.

- Redukcija je označena promjenom boje iz plave u zelenu, žutu, narančastu i na kraju u crveni talog bakrovog oksida.

- Količina prisutnog reducirajućeg šećera određuje se promatranjem promjene boje i usporedbom sa standardnom kartom boja.

3. DNS (3,5-dinitrosalicilna kiselina) metoda:

- DNS metoda je kolorimetrijski test za reducirajuće šećere koji se temelji na reakciji reducirajućih šećera s reagensom 3,5-dinitrosalicilne kiseline (DNS).

- Kada se zagrijavaju u kiselim uvjetima, reducirajući šećeri smanjuju DNS u obojeni proizvod s maksimumom apsorbancije na 540 nm.

- Intenzitet nastale boje proporcionalan je koncentraciji reducirajućih šećera u uzorku.

- Količina prisutnog reducirajućeg šećera kvantificira se mjerenjem apsorbancije otopine na 540 nm i usporedbom sa standardnom krivuljom.

4. Somogyi-Nelsonova metoda:

- Somogyi-Nelsonova metoda još je jedan kolorimetrijski test za smanjenje šećera.

- Uključuje reakciju reducirajućih šećera s alkalnom otopinom bakrenog sulfata kako bi se formirao kompleks bakar-šećer.

- Ovaj kompleks se zatim tretira s arsenomolibdatnim reagensom, koji reducira kompleksirane ione bakra i proizvodi plavu otopinu.

- Količina prisutnog reducirajućeg šećera određuje se mjerenjem apsorbancije plave otopine na 520 nm i usporedbom sa standardnom krivuljom.

5. Tekuća kromatografija visoke učinkovitosti (HPLC):

- HPLC je tehnika odvajanja koja se može koristiti za analizu i kvantificiranje reducirajućih šećera u složenim smjesama.

- Odvaja spojeve na temelju njihovih kemijskih svojstava i interakcija sa stacionarnom fazom kolone.

- Reducirajući šećeri mogu se otkriti i kvantificirati pomoću detektora indeksa loma (RI) ili ultraljubičasto vidljivih (UV-Vis) detektora.

- HPLC omogućuje točnu i osjetljivu analizu pojedinačnih reducirajućih šećera u uzorcima.

Ovo su neke od često korištenih metoda za procjenu reducirajućih šećera. Izbor metode ovisi o čimbenicima kao što su matrica uzorka, željena razina točnosti i osjetljivosti te dostupnost instrumentacije.