Kako su bubamare zaštićene od predatora?

Bubamare imaju nekoliko prilagodbi koje im pomažu u izbjegavanju grabežljivaca:

Boja upozorenja :Bubamare imaju jarko crvene ili narančaste pokrove krila (elitre) s crnim točkicama. Ove boje služe kao upozorenje potencijalnim predatorima da su neukusne ili čak otrovne. To je poznato kao aposematizam.

Kemijska obrana :Bubamare mogu lučiti otrovnu tvar neugodnog okusa zvanu hemolimfa iz svojih zglobova kada su uznemirene. Ova tvar odvraća predatore da ih pojedu.

Refleksno krvarenje :Neke vrste bubamara također mogu imati refleksno krvarenje, pri čemu izlučuju kapljice krvi iz zglobova nogu. To može odvući pažnju predatorima, omogućujući bubamari da pobjegne.

Ponašanje agregacije :bubamare se često okupljaju u velikom broju, što može otežati njihovo ciljanje grabežljivcima.

Kriptična boja :Neke vrste bubamara imaju tajanstvenu boju koja im pomaže da se stope s okolinom, čineći ih manje vidljivima predatorima.

Ponašanje pri bijegu :bubamare mogu brzo letjeti ili puzati kako bi pobjegle od grabežljivaca.

Neukusnost :Ličinke bubamara prekrivene su malim bodljama i izlučuju ljepljivu tvar koja ih čini neukusnima većini grabežljivaca.

Kemijska kamuflaža :Neke vrste bubamara mogu pokupiti kemikalije iz biljaka kojima se hrane i koristiti ih kao oblik kemijske kamuflaže, dodatno smanjujući njihovu privlačnost predatorima.

Kombinacija ovih prilagodbi pomaže bubamarama da prežive i razmnožavaju se unatoč prisutnosti predatora u njihovom okruženju.