Koje su prehrambene razlike između preživača i nepreživača u odnosu na želudac?

Preživači i nepreživači imaju značajne razlike u prehrambenim potrebama i probavnom sustavu, posebno u odnosu na želudac. Evo ključnih razlika u prehrani između preživača i nepreživača na temelju strukture želuca:

Preživači:

1. Želudac s četiri komore: Preživači imaju složen želudac s četiri komore koji se sastoji od buraga, retikuluma, omasuma i abomasuma. Ovaj jedinstveni probavni sustav omogućuje im učinkovitu probavu i iskorištavanje materijala biljnog podrijetla, uključujući vlaknastu i niskohranjivu hranu poput trava i krmiva.

2. Fermentacija buraga: Burag, koji je najveći odjeljak želuca preživača, služi kao bačva za fermentaciju. Mikroorganizmi poput bakterija, protozoa i gljivica žive u buragu i razgrađuju složene ugljikohidrate, poput celuloze i hemiceluloze, u jednostavnije molekule koje životinja može apsorbirati i koristiti.

3. Proizvodnja hlapivih masnih kiselina: Proces fermentacije u buragu proizvodi hlapljive masne kiseline (VFA) kao nusprodukte. VFA, uključujući acetat, propionat i butirat, apsorbiraju se u krvotok i služe kao primarni izvor energije za preživače.

4. Korištenje feedova niske kvalitete: Preživači se mogu hraniti hranom niske kvalitete poput slamki, žetvenih ostataka i drugih vlaknastih biljnih materijala koje nepreživači ne mogu učinkovito probaviti. Njihova sposobnost fermentacije i izvlačenja hranjivih tvari iz tih materijala čini ih dobro prilagođenima za ispašu na pašnjacima i prirodnoj vegetaciji.

5. Iskorištenje dušika: Preživači posjeduju sposobnost sintetiziranja aminokiselina i proteina putem mikrobne sinteze proteina u buragu. Oni pretvaraju neproteinske izvore dušika kao što su urea i amonijak u mikrobne proteine, što pridonosi njihovim potrebama za proteinima.

Nepreživači:

1. Jednokomorni želudac: Nepreživači, uključujući monogastrične životinje poput svinja, peradi i konja, imaju jednostavniji želudac s jednom komorom. Njihov probavni sustav dizajniran je za preradu šireg spektra hrane, ali općenito je manje učinkovit u razgradnji složenih biljnih materijala.

2. Izravna probava ugljikohidrata: Nepreživači izravno probavljaju ugljikohidrate kroz enzimske procese u želucu i tankom crijevu. Nedostaje im proces fermentacije buraga i povezana mikroflora koju preživači posjeduju.

3. Veće potrebe za energijom i hranjivim tvarima: Nepreživači općenito imaju veće potrebe za energijom i hranjivim tvarima u usporedbi s preživačima slične veličine tijela. Trebaju više probavljivih ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina i minerala u svojoj prehrani kako bi zadovoljili svoje prehrambene potrebe.

4. Ovisnost o prethodno pripremljenim hranjivim tvarima: Nepreživači ne mogu sintetizirati određene aminokiseline i vitamine, kao što je vitamin C, te te hranjive tvari moraju dobiti iz svoje prehrane. Također imaju ograničenu sposobnost iskorištavanja neproteinskih izvora dušika.

5. Veća prilagodba nevlaknastoj hrani: Nepreživači su obično bolje prilagođeni prehrani koja se sastoji od žitarica, sjemenki, voća i druge hrane bez vlakana, koja je probavljivija i manje izazovna za njihov probavni sustav.

Važno je napomenuti da, iako su ovo opće prehrambene razlike između preživača i nepreživača na temelju njihove strukture želuca, mogu postojati varijacije među različitim vrstama unutar svake skupine.