Što se događa nakon što se hrana razgradi?

Kada se hrana razgrađuje, prolazi kroz niz kemijskih i fizičkih promjena koje razgrađuju složene molekule u hrani na jednostavnije tvari. Te promjene nastaju djelovanjem enzima, mikroorganizama i drugih čimbenika.

Glavne faze razgradnje hrane su:

1. Autoliza: Ovo je početni stadij razgradnje, koji se događa kada enzimi u samoj hrani počnu razgrađivati ​​tkiva. Ovaj proces je potaknut smrću biljke ili životinje koja je proizvela hranu.

2. Mikrobna razgradnja: Mikroorganizmi, poput bakterija, kvasaca i plijesni, počinju kolonizirati hranu koja se raspada i razgrađuju hranjive tvari u jednostavnije spojeve. Ovaj proces je često popraćen proizvodnjom plinova, kao što su ugljikov dioksid, metan i amonijak, te stvaranjem topline.

3. Truljenje: Ovo je faza razgradnje u kojoj se proteini u hrani razgrađuju, što rezultira proizvodnjom spojeva neugodnog mirisa kao što su amonijak, sumporovodik i hlapljive masne kiseline.

4. Mineralizacija: Završna faza razgradnje, u kojoj se anorganski spojevi u hrani razgrađuju na minerale kao što su dušik, fosfor i kalij. Ove minerale zatim mogu preuzeti biljke, dovršavajući ciklus recikliranja hranjivih tvari.

Brzina razgradnje hrane ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući vrstu hrane, temperaturu, sadržaj vlage i prisutnost kisika. Na primjer, hrana se brže razgrađuje na višim temperaturama i u prisutnosti vlage. Aerobna razgradnja (u prisutnosti kisika) obično je brža od anaerobne (u odsutnosti kisika).

Osim toga, različita se hrana razgrađuje različitom brzinom jer je i njen sastav različit. Ugljikohidrati i šećeri (primjer:riža i kruh) najbrže se razgrađuju na sobnoj temperaturi u usporedbi s masnoćama (primjer:slanina).