U čemu je korijen katoličke upotrebe beskvasnog kruha u pričesti?

Katolička upotreba beskvasnog kruha u pričesti datira još iz ranih stoljeća kršćanstva. U židovskoj tradiciji, beskvasni kruh se koristi za vrijeme pashalnog obroka kao simbol žurbe u kojoj su Izraelci napustili Egipat. U Katoličkoj crkvi beskvasni kruh se koristi u euharistiji kao simbol tijela Kristova.

Upotreba beskvasnog kruha u euharistiji temelji se na vjerovanju da je Krist koristio beskvasni kruh na Posljednjoj večeri. Tome u prilog ide i činjenica da se u najranijim kršćanskim tekstovima, poput Didahe i Prve poslanice Korinćanima, spominje uporaba beskvasnog kruha u euharistiji.

Osim toga, Crkva tradicionalno drži da je uporaba beskvasnog kruha u euharistiji simbol jedinstva Crkve. Beskvasni kruh se pravi od jednog komada tijesta, bez kvasca i dizalaca. To simbolizira jedinstvo Crkve, koja se sastoji od mnogo različitih članova, ali je ipak jedno tijelo.

Upotreba beskvasnog kruha u euharistiji također se smatra simbolom čistoće i jednostavnosti Kristova tijela. Beskvasni kruh je čist i nepokvaren, kao što je Kristovo tijelo čisto i bez grijeha.

Naposljetku, korištenje beskvasnog kruha u euharistiji podsjetnik je na pashalnu večeru. Pashalni objed bio je vrijeme kada su Izraelci slavili svoje oslobođenje iz egipatskog ropstva. Na isti način, euharistija je vrijeme kada katolici slave svoje oslobođenje od grijeha i smrti kroz Kristovo uskrsnuće.

Upotreba beskvasnog kruha u euharistiji je dugogodišnja tradicija u Katoličkoj Crkvi. Ova tradicija temelji se na vjerovanju da je Krist koristio beskvasni kruh na Posljednjoj večeri, te na simbolici beskvasnog kruha kao znaka jedinstva, čistoće i oslobođenja.