Kako je izumljen hladnjak?

Izum hladnjaka rezultat je doprinosa nekoliko pojedinaca tijekom određenog vremenskog razdoblja. Evo nekih ključnih brojki i događaja u povijesti hlađenja:

Oliver Evans (1805.):Oliver Evans, američki izumitelj, izumio je rashladni stroj koji je koristio paru kao sredstvo za hlađenje. Međutim, njegov dizajn nikada nije stavljen u praktičnu upotrebu.

Michael Faraday (1820.):Michael Faraday, britanski znanstvenik, otkrio je da komprimiranje i ukapljivanje plinova može proizvesti učinak hlađenja. Ovo je načelo temeljno za rad modernih hladnjaka.

Jacob Perkins (1834.):Jacob Perkins, američki izumitelj, napravio je prvi hladnjak koji je bio komercijalno uspješan. Njegov stroj koristio je eter kao rashladno sredstvo i uglavnom se koristio u laboratorijske i znanstvene svrhe.

Alexander Twining (1850.):Alexander Twining, američki liječnik, izumio je hladnjak koji se koristio za čuvanje hrane i pića. Njegov dizajn koristio je led kao rashladni element.

Charles Tellier (1860.):Charles Tellier, francuski inženjer, razvio je rashladni sustav za transport mesa iz Argentine u Europu. Njegov brod "Le Frigorifique" bio je opremljen rashladnim sustavom koji je kao rashladno sredstvo koristio komprimirani zrak.

Carl von Linde (1873.):Carl von Linde, njemački inženjer, izumio je rashladni sustav na bazi amonijaka, koji je postao široko prihvaćen za industrijsku i komercijalnu upotrebu.

John Gorrie (1842.):John Gorrie, škotsko-američki liječnik, često se smatra "ocem hlađenja". Dizajnirao je rashladni stroj koji koristi komprimirani zrak za korištenje u hlađenju bolnica i čuvanju hrane i lijekova u tropskim klimatskim uvjetima.

Christian J. Hansen (1918.):Christian J. Hansen, američki inženjer, izumio je apsorpcijski hladnjak Servel, koji je koristio toplinu umjesto električne energije za pokretanje procesa hlađenja.

Thomas Midgley Jr. (1928.):Thomas Midgley Jr., američki kemičar, razvio je klorofluorougljike (CFC) kao netoksično, nezapaljivo rashladno sredstvo. CFC su naširoko korišteni u hladnjacima i drugim rashladnim uređajima sve dok nije otkriven njihov utjecaj na okoliš.

Ukratko, izum hladnjaka bio je rezultat združenih napora i doprinosa više izumitelja, od kojih se svaki oslanjao na prethodni napredak u tehnologiji hlađenja. S vremenom su hladnjaci postali učinkovitiji, pouzdaniji i pristupačniji za kućnu upotrebu, što je revolucioniralo skladištenje i očuvanje hrane.