Tko je izumio fermentaciju?

Izum fermentacije ne pripisuje se jednom pojedincu, već je rezultat kolektivne ljudske genijalnosti tijekom tisuća godina. Praksa fermentacije pojavila se neovisno u različitim dijelovima svijeta i u različitim kulturama.

Najraniji dokazi o fermentaciji datiraju iz razdoblja neolitika (oko 10 000. pr. Kr.), s proizvodnjom alkoholnih pića poput piva i vina. Ova su pića vjerojatno otkrivena prirodnim procesima, budući da bi divlji kvasac i bakterije prisutne na voću i žitaricama uzrokovali njihovu fermentaciju kada bi bili izloženi pravim uvjetima, kao što su toplina i vlaga.

Tijekom vremena ljudi su razvili tehnike za kontrolu i poboljšanje procesa fermentacije, što im je omogućilo proizvodnju šireg spektra fermentirane hrane i pića. Na primjer, stari Egipćani i Babilonci koristili su kvasac za pravljenje kruha, dok su Kinezi razvili tehnike fermentacije sojinih zrna za izradu soja umaka i tofua.

Fermentacija je igrala vitalnu ulogu u očuvanju hrane i učinila je sigurnom za konzumaciju. Prije pojave hlađenja, fermentacija je ljudima omogućavala skladištenje hrane na dulja razdoblja pretvaranjem kvarljivih proizvoda u stabilnije i stabilnije proizvode. Uz to, fermentirana hrana sadrži korisne bakterije i druge mikroorganizme koji mogu pridonijeti zdravlju crijeva i cjelokupnom blagostanju.

Stoga se izum fermentacije može promatrati kao zajednički napor i postignuće čovječanstva, uz doprinose brojnih kultura i pojedinaca kroz povijest.