Što su bebe pile prije adaptiranog mlijeka?

Prije uvođenja formule za dojenčad u kasnom 19. stoljeću, bebe su prvenstveno hranjene majčinim mlijekom. Dojenje je stoljećima bila prirodna i preporučena metoda hranjenja dojenčadi, budući da je osiguravalo esencijalne hranjive tvari, antitijela i druge dobrobiti za zdravlje i razvoj bebe.

U slučajevima kada dojenje nije bilo moguće ili adekvatno, kroz povijest su se koristile razne alternativne metode hranjenja:

1. Mokro dojenje:Mokro dojenje, koje uključuje dojilju (dojilju) koja daje majčino mlijeko djetetu koje nije njihovo, prakticira se tisućama godina. Dojilje su često angažirale obitelji koje nisu mogle dojiti svoju djecu zbog različitih razloga, kao što su bolest, nedovoljna proizvodnja mlijeka ili društvene norme.

2. Životinjsko mlijeko:Prije razvoja komercijalne formule, životinjsko mlijeko, poput kozjeg ili kravljeg mlijeka, ponekad se koristilo kao zamjena za majčino mlijeko. Međutim, ta mlijeka nisu bila nutritivno uravnotežena za dojenčad i mogla su predstavljati rizik ako nisu pravilno modificirana i razrijeđena kako bi odgovarala probavnom sustavu dojenčadi.

3. Papa ili kaša:Papa ili kaša, napravljena od zrna žitarica kao što su zobena kaša, riža ili ječam pomiješana s vodom ili mlijekom, bila je još jedna tradicionalna metoda hranjenja dojenčadi. Te su smjese često bile rijetke i lako probavljive, ali nisu imale nutritivnu cjelovitost i zaštitna antitijela koja se nalaze u majčinom mlijeku.

4. Temeljci i juhe:U nekim su se kulturama temeljci ili juhe od povrća, mesa ili ribe nudile dojenčadi nakon što su odvikla od majčinog mlijeka. Međutim, oni možda nisu osigurali potpunu prehranu potrebnu za optimalan rast i razvoj dojenčeta.

5. Biljni čajevi i lijekovi:Razni biljni čajevi i tradicionalni lijekovi korišteni su za dopunu ili poboljšanje hranjenja dojenčadi. Te su se prakse razlikovale od kulture do kulture i često su se temeljile na lokalnom znanju i vjerovanjima.

Važno je napomenuti da je razvoj i široko rasprostranjeno usvajanje formule za dojenčad u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću značajno poboljšalo zdravlje i preživljavanje dojenčadi pružajući siguran, hranjiv i dosljedan izvor hrane za bebe koje nisu mogle biti dojene. Unatoč tome, dojenje ostaje zlatni standard za prehranu dojenčadi, pružajući brojne zdravstvene dobrobiti za majku i dijete.