Što se događa s kokošima nakon što uginu?

Nakon što kokoš ugine, njeno tijelo prolazi kroz razne promjene kao dio prirodnog procesa razgradnje. Evo što se obično događa:

> Smrtna ukočenost :Ubrzo nakon smrti, mišići u tijelu kokoši se ukoče zbog biokemijske promjene koja se naziva rigor mortis. Ova ukočenost obično se javlja unutar nekoliko sati i može trajati do 24 sata.

> Algor Mortis :Kako tijelo gubi toplinu, počinje se hladiti, proces koji se naziva algor mortis. Brzina hlađenja ovisi o čimbenicima kao što su temperatura okoliša i veličina kokoši.

> Dehidracija i autoliza: Tijekom vremena tijelo gubi vlagu isparavanjem, što uzrokuje sušenje kože i tkiva. Istovremeno, stanice unutar tijela počinju se razgrađivati ​​procesom poznatim kao autoliza. Enzimi unutar stanica počinju probaviti tkiva, što dovodi do postupne razgradnje tijela.

> Bakterijsko djelovanje: Kako se raspadanje nastavlja, bakterije iz okoliša i crijeva kokoši počinju kolonizirati tijelo i ubrzano se razmnožavati. Te bakterije ubrzavaju razgradnju tkiva, proizvodeći plinove i neugodne mirise.

> Faze razgradnje: Proces razgradnje može se podijeliti u nekoliko faza:

a. Svježe :Tijelo je netaknuto, s minimalnim znacima raspadanja

b. Napuhano :Plinovi nastali djelovanjem bakterija uzrokuju oticanje tijela, često praćeno zelenkastom obojenošću.

c. Aktivno propadanje :Tijelo prolazi kroz brzu razgradnju, sa značajnim raspadanjem tkiva i jakim mirisom.

d. Napredno raspadanje :Većina mekog tkiva se raspala, ostavljajući za sobom kosti, perje i krzno

> Skeletizacija: Na kraju se svo meko tkivo razgrađuje i ostaje samo kostur. Brzina raspadanja može varirati ovisno o čimbenicima poput temperature, vlažnosti i prisutnosti čistača. U prirodnom okruženju, kosti mogu ostati izložene i postupno istrošene tijekom vremena. Alternativno, mogu se zakopati, sačuvati u tlu ili odnijeti smetlari.