Što podrazumijevate pod pojmom konzerviranje hrane?

Konzerviranje hrane odnosi se na proces obrade i rukovanja hranom na način da se spriječi ili uspori njezino kvarenje ili propadanje, čime se produljuje njezin rok trajanja i čuva njezina nutritivna vrijednost, kvaliteta i sigurnost na dulje razdoblje.

Tehnike konzerviranja hrane prakticiraju se stoljećima, s primarnim ciljem inhibicije rasta mikroorganizama poput bakterija, kvasaca i plijesni, koji uzrokuju kvarenje hrane. Ovi mikroorganizmi mogu uzrokovati truljenje hrane, postati nesigurna za konzumaciju ili izgubiti svoje poželjne kvalitete.

Različite metode konzerviranja hrane razvijene su tijekom vremena i mogu se općenito kategorizirati u sljedeće vrste:

1. Toplinska obrada:

- Pasterizacija:Ova metoda uključuje zagrijavanje hrane na određenu temperaturu (obično između 60-100 stupnjeva Celzijusa) tijekom unaprijed određenog vremena kako bi se ubile štetne bakterije i drugi mikroorganizmi uz očuvanje kvalitete i nutritivnog sadržaja hrane.

- Sterilizacija:Sterilizacija je intenzivniji oblik toplinske obrade gdje se hrana zagrijava na višim temperaturama (obično 121 stupanj Celzijusa ili više) dulje vrijeme kako bi se uklonili svi mikroorganizmi i proizvela hrana stabilna na polici.

2. Hlađenje i zamrzavanje:

- Hlađenje:Čuvanje hrane na niskim temperaturama (obično između 0-4 stupnja Celzijusa) usporava rast mikroorganizama i produljuje rok trajanja proizvoda.

- Zamrzavanje:Zamrzavanje uključuje snižavanje temperature hrane dovoljno značajno da inhibira rast mikroba i enzimske reakcije. Međutim, zamrzavanje može promijeniti teksturu i kvalitetu neke hrane.

3. Kemijsko očuvanje:

- Sušenje:Sušenje je proces koji uključuje korištenje soli, šećera ili nitrata za konzerviranje hrane inhibicijom rasta mikroba. Primjeri uključuju suhomesnate proizvode i slanu ribu.

- Kiseljenje:Kiseljenje konzervira hranu uranjanjem u otopinu octa zajedno sa soli, šećerom i začinima.

4. Sušenje i dehidracija:

- Sušenje:Uklanjanje vlage iz hrane raznim tehnikama poput sušenja na suncu, sušenja u pećnici ili sušenja smrzavanjem inhibira rast mikroba. Osušena hrana poput grožđica i suhog mesa primjeri su ove metode.

5. Pakiranje modificirane atmosfere (MAP):

- U MAP-u, prirodni zrak unutar pakiranja hrane zamijenjen je modificiranim mješavinama plinova (npr. ugljični dioksid, dušik, kisik) kako bi se stvorilo okruženje koje je manje pogodno za rast mikroba i produžio rok trajanja.

6. Vakuumsko pakiranje:

- Vakuumsko pakiranje podrazumijeva uklanjanje zraka iz pakiranja prije zatvaranja, što ograničava dostupnost kisika i usporava rast aerobnih mikroorganizama.

7. Aditivi i konzervansi:

- Neki prehrambeni proizvodi koriste konzervanse, kemijske tvari koje se dodaju u malim količinama kako bi spriječile rast mikroorganizama. Uobičajeni konzervansi uključuju natrijev benzoat, kalijev sorbat i sumporni dioksid.

Primjenom odgovarajućih metoda konzerviranja hrane možemo dulje zadržati kvalitetu, sigurnost i hranjivu vrijednost hrane. Ove tehnike omogućuju skladištenje i distribuciju hrane na širim zemljopisnim područjima, smanjuju bacanje hrane i osiguravaju dostupnost hrane tijekom cijele godine, pridonoseći sigurnijoj i pouzdanijoj globalnoj opskrbi hranom.